ljudska prava,alternativne vijesti,aktivizam,
znanje je moć
Izdvojeno
Blog
srijeda, kolovoz 1, 2012
´Svakom ˝pravom muškarcu˝ su idealne dvije vrste žena: domaćice i prostitutke. One pak ispunjavaju sve potrebe muškoga, predodređenoga da bude pravi gazda u kući´. Uz to, gotovo svaki  treći muškarac se može zamisliti u društvu prostitutke, a većinski postotak stanovništva bi se složio da je legaliziranje prostitucije dobra stvar (barem to govore statistike i ankete). Javnost je u golemoj zabludi, stoga je očito i više nego nužno govoriti o ovakvim problemima jer su jednako važni kao i sve ostalo o čemu se pisalo na ovom blogu. Na veliku žalost ljudi koji inzistiraju na tome da su svemu krivi iluminati i masoni, činjenica jest da postoji široki spektar stvari koje mi održavamo svojim aktivnim sudjelovanjem u njima ili ignorancijom istih, koja je jednako pogubna.




Trgovanje ženama u svrhu seksualnog iskorištavanja nije novi fenomen koji se javio krajem 20. stoljeća tranzicijskim procesima u Srednjoj, Istočnoj i Jugoistočnoj Europi, kao što ni sam naziv trgovanje ženama nije «skovan» u našem vremenu. Svijet se trgovanjem ženama u svrhu seksualnog iskorištavanja i prostitucije susreo i krajem 19. stoljeća, ali i početkom 20. stoljeća. Danas je trgovanje ženama jedna od najunosnijih grana organiziranog kriminala, a istovremeno je potpuni tabu iz razloga jer političke elite i mediji imaju interes da se o tome ne govori te da ljudi budu potpuno neupućeni u postojanje ovoga problema. Što dovodi do zatucanih stavova u pogledu prostitucije i površnog razmatranja legalizacije istoga. U narednih nekoliko postova će te dobiti drugu perspektivu koja će govoriti o tome, na temelju ozbiljnih istraživanja ljudi koji su posvetili svoj život toj teškoj temi s jedinim ciljem ; da se informira javnost i da se tome stane na kraj. Vidjeti ćemo i razloge cenzuri od strane medija i na posljetku uvidjeti goleme zablude oko stava treba li se prostitucija legalizirati.  

Nevidljive žene



Raspadom Sovjetskog saveza 1991. Godine demokracija je poharala republike koje su svojedobno patile pod čizmom tog komunističkog imperija. U to doba velikih prevrata, u kaosu koji je uslijedio, desetci milijuna ljudi napušteni su i ostavljeni da se snalaze kako najbolje umiju. Nisu se mogli okretati vladajućim strukturama, a vladajuća klasa je izronila kao klasa bogataša. Dok su obitelji brinule kako će pribaviti sljedeći obrok, političari i birokrati na najvišim razinama punili su svoje džepove dok im nisu pucali po šavovima.

Kako se nekoć neprobojna željezna zavjesa raspala, tako je organizirani kriminal počeo nadirati i zavjesu zamijenio jeftinim plastičnim patentnim zatvaračem. Crno tržište se vinulo u nebo i nije trebalo dugo da se mafija okomi na najvrjedniju imovinu tek formiranih republika: lijepe ali očajne djevojke i žene - obrazovane, uglađene i bez perspektive. Kada se struktura društva počela urušavati, djeca su završavala na ulicama, muškarci su počeli tražiti utjehu u boci dok alkoholizam nije dosegao razmjere epidemije, nasilje nad ženama i djecom je osebujno poraslo, a ženama je u svemu tome preostalo da pokupe komadiće kako bi održale obitelji na okupu. S obzirom da je stopa nezaposlenosti tada porasla i na 80%, takve žene postale su savršene mete. Tada na scenu izlaze´spasioci´.

´Spasioci´ su im obećali raznolike poslove koji su tim ženama bili spas: posao dadilje u Grčkoj, kućne pomoćnice u Italiji i li Francuskoj, sluškinje u Austriji ili Španjolskoj, modela u Sjevernoj Americi ili Japanu. U svakom od tih slučajeva, vrbovatelji bi pokazali privlačne slike dobro plaćenih poslova u glamuroznim zemljama. Za tu generaciju mladih žena, od kojih je većina odrasla u odgoju da gaje romantične fantazije o Zapadu, ne bi to samo bio posao iz snova već i način bijega. Bez puno razmišljanja bi uhvatile priliku, a onda bi se našle zatočene u mnogo gorem začaranom krugu.




Ovo su žene pored kojih ste zasigurno nekoliko puta prošli. Posebice ako ste se kretali noćnim životom nekih od europskih metropola. Ove žene su otpremljene diljem svijeta. One su ´it girls´cvjetajuće seksualne trgovine. Šeću se ulicama crvenih četvrti Australije, Italije, Belgije i Nizozemske. Nastanjuju bordele Sjeverne Koreje, Bosne i Japana. Rade gole u salonima za masažu u Kanadi i Engleskoj. Zatočene su kao seksualne robinje po stanovima u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Njemačkoj, Izraelu i Grčkoj. Zvijezde su peep-showa i otrcanih striptiz klubova u SAD-u i za promatrače iz trećeg lica, one se savršeno uklapaju među žene koje su ˝odabrale˝ davati seksualne usluge za novac. Ove žene se skrivaju ispod namaza jeftine šminke, ispod vulgarne odjeće parodirajući u stiletto potpeticama. Smiješe se, namiguju i poziraju jer znaju što će im se dogoditi u suprotnom. Većina ljudi niti ne zna da ove žene postoje. Zato su to nevidljive žene. Neprimjetne oku površnog i hlapljivog posjetitelja takvih lokala i svih koji upražnjavaju seksualne usluge ne bi li zadovoljili svoje poremećene seksualne apetite. One su nevidljive i u stvarnosti zatočene u stanovima, vlažnim podrumima, ćelijama, salonima za masažu i barovima.

Seksualna trgovina bez cenzure

Ove žene su obvezne služiti od 10 do 30 muškaraca na dan. Novac koji zarade ide njihovim vlasnicima, žrtve su svakodnevnog fizičkog nasilja i prijetnji, one koje se opiru, bivaju žestoko kažnjene. One koje odbiju surađivati bivaju osakaćene ili ubijene na najbrutalnije načine. Za klijente, one su samo zamjenjiva tijela. Nije važno što su robinje niti se itko želi zamarati s tako teškim terminima. Mnogima su pomisli na slojevitost ovog problema puko praznovjerje, jer je seks za novac poslovna transakcija, ˝moralno čista i ispravna˝. Ne zaboravimo da svaki muškarac ima pravo utažiti svoju seksualnu želju´na način koji njemu odgovara´, i to mu nema nitko pravo osporiti. Za mušterije one su komad mesa i obična rupa, a za svoje vlasnike, one su potrošna roba koju treba što više iskoristiti prije nego propadne.




Trgovina ljudima danas je po zaradi treći najunosniji posao u svijetu, nakon trgovine ilegalnim oružjem i drogama. Prema procjenama UN-a, neto zarada ovih kriminalnih skupina iznosi preko 12 milijardi dolara godišnje. Prema podatcima Interpola, takva žena može zaraditi 75 000 - 250 000 dolara godišnje. Roba je jeftina i ima je u izobilju, a kad potražnja za određenom ženom oslabi, lako ju se odbaci i zamijeni ss mladim, svježim licem. Broj žrtava je zapanjujući. U izvješću o trgovini ljudima u 2003. Godini u State Department-u ističu kako niti jedna zemlja na svijetu nije imuna na ovaj oblik trgovine i iznosi procjene kako je približno oko 800 000 do 900 000 osoba prokrijumčareno preko međunarodnih granica diljem svijeta. U ovu brojku nije uključeno trgovanje preko državnih granica jer, tada bi brojka prešla 2 milijuna. Izviješća jasno kazuju da je to jedna od najbrže rastućih trgovina koja ima tendenciju preplaviti cijeli svijet, a to uvelike uključuje uz žene, trgovinu i djecom.

Žene i djeca su izloženi brutalnim silovanjima, mučenjima, HIV/AIDS-u, ostalim zaraznim bolestima, nasilju, opasnim radnim uvjetima, slaboj prehrani, ovisnosti o drogama i alkoholu. Zanimljivo jest da ove žene nisu postale žrtve bolesti, rata, gladi ili prirodne katastrofe. Upravo obrnuto, one su postale pijuni u rastućem poslu novca, požude i seksa.

Krvavi oglas za posao

Svakoga dana desetci mladih žena bivaju namamljene poslovnim ponudama koje vode u pakleni put seksualnog porobljavanja i nasilja. Lažni agenti potencijalnim zaposlenicama nude ´kompletne aranžmane´za mjesta u inozemstvu. Za ta mjesta u pravilu nisu potrebne kvalifikacije i gotovo uvijek se traže mlade, po mogućnosti neudane djevojke. Jedan novinski oglas u Kijevu je glasio: ´Djevojke, obvezno neudane i vrlo lijepe, mlade i visoke! Pozivamo vas da radite kao modeli, tajnice, plesačice, koreografkinje, gimnastičarke. Smještaj je uključen. Moguć rad u inozemstvu, obvezno je prijaviti se osobno.´ Paketi obično uključuju besplatnu obuku, putne dokumente i zračni prijevoz. Djevojke se samo trebaju pojaviti! Međutim, ono što ne znaju, jest da u 95%  poslovi uopće ne postoje.



Ovakve oglase objavljuju legitimne agencije za zapošljavanje, koje su otvorile urede u Rumunjskoj, Rusiji, Češkoj i Ukrajini. Neke agencije čak postavljaju svoje štandove po sveučilištima u Rusiji, s kojih obećavaju profitabilne poslove u inozemstvu. Većina tih agencija su lovišta kriminalnih mreža koja se bave unosnom seksualnom industrijom. Beskrupulozni agenti već desetljećima u stupicu hvataju više od 175 000 žena godišnje i isporučuju ih poput žrtvenih janjaca krijumčarima, svodnicima i vlasnicima bordela u stranim zemljama.

Žene se nerijetko vrbuju u skupinama, pa one uvjerene da su sigurne jer ih je više, oduševljeno pristaju. Jednoj skupini žena iz Lviva u Ukrajini ponuđen je posao domaćica u Republici Češkoj. Kada su prešle granicu prodane su svodniku za 500 dolara po glavi i prisiljene na prostituciju duž ozloglašene državne ceste E-55 na češko-njemačkoj granici. U drugom slučaju čitavu plesnu skupinu Ukrajinki prevario je impresario koji im je obećao turneju u pet europskih gradova. Čak su dobile i ugovore, završile su zatočene u stanu u Njemačkoj, prodane u prostituciju.

Ostali načini vrbovanja

U svijetu prostitucije, nisu sve žene žrtve lažnih oglasa ili agencija za zapošljavanje. Prve karike krijumčarskog lanca vrlo često su rođaci, susjedi ili prijatelji prijatelja. Poznanik koji je vješt u zadobivanju povjerenja može prići djevojčinoj obitelji i ponuditi se da joj pomogne pronaći dobar posao u inozemstvu. Svake godine tom se varkom namami golemi broj djevojaka.

Među brojnim slučajevima s kojima se susreću borci za ljudska prava i suzbijanje trgovine ljudima, jest i primjer Tanje, iz malog gradića na istoku Ukrajine, koja je bila žrtva takve varke. Otac ju je napustio kad je imala 4 godine. S 20g. krenula je pronaći posao kako bi pomogla majci koja se brinula za njezina brata invalida. Iako je završila tehničku školu, nije mogla pronaći posao jer su sve tvornice već bile zatvorene. Tanji se napokon pružila prilika kad joj je majčina prijateljica 1998. predložila posao u inozemstvu. Žena je rekla kako bogate obitelji u Ujedinjenim Arapskim Emiratima traže kućne pomoćnice. Taj posao se navodno plaćao do 4 000 dolara mjesečno. Tanja nije mogla vjerovati svojoj sreći. Međutim, po dolasku u Abu Dhabi odvedena je u bordel gdje joj je svodnik rekao da ju je kupio za 7 000 dolara i od tog trenutka je morala raditi kao prostitutka dok ne otplati svoj takozvani dug. Nakon 3 mjeseca uspjela je pobjeći u obližnju policijsku postaju gdje je ispričala svoju priču. Nevjerojatno ali istinito, optužena je radi prostitucije i osuđena na tri godine zatvora u pustinji. Iz zatvora je izašla 2001. Psihički slomljena i posramljena. Njezinom svodniku nije se dogodilo ništa., s obzirom da je bila obilježena kao prostitutka, deportirana je nazad u Ukrajinu.

Još više uznemiruje upotreba krijumčarenih žena za vrbovanje novih žrtava. Za mnoge porobljene žene to je jedini bijeg od brutalnosti svakodnevnog prisilnog seksa s desetcima muškaraca. Njihovi svodnici pružaju im mogućnost povratka kući pod uvjetom da im pošalju nazad određeni broj zamjena. Te žene iznimno su uvjerljive i često se voze u luksuznim autima, prekrivene napadnim nakitom i skupom odjećom. Za čas posla bivaju okružene naivnim tinejđericama koje spremno padaju na bombastične priče o životu na zlatnom Zapadu.

Dodatna zamka su i agencije za bračno posredovanje koje rade pod krinkom internacionalnih tvrtki za upoznavanje parova. Takve agencije, koje se specijaliziraju za nevjeste naručene poštom, dostupne su svakom računalu, u pravilu nisu ništa drugo nego online bordeli. Prema podatcima međunarodne organizacije za migraciju, sa sjedištem u Ženevi, većina agencija za nevjeste naručene poštom diljem SS-a, u vlasništvu je organiziranog kriminala.




No, vjerojatno, najstrašnija taktika vrbovanja jest otvorena otmica. U mnogim ruralnim područjima Moldavije, Rumunjske i Bugarske djevojke i žene otimaju dok se seoskim putovima vraćaju kući. Situacija je toliko ozbiljna da u takvim područjima mnogi roditelji više ne šalju svoje kćeri u školu kako bi ih zaštitili od otmica.

Najužasniji aspekt seksualne trgovine jest i pridobivanje siročadi širom istočne Europe. U ožujku 2003. Godine, američki je State Department izvijestio o krijumčarenju siročadi iz Moldavije. Prema izvješću o ljudskim pravima, rizičnu skupinu djevojaka čine one koje moraju napustiti sirotište kad maturiraju, u pravilu 16 ili 17 godina. Krijumčari često točno znaju kada te djevojke moraju napustiti instituciju, mnogi ravnatelji sirotišta usko surađuju s krijumčarima i prodavanju im informacije, te ih ovi dočekaju s poslovnim ponudama u ruci. Istraživanje SD-a govore i o izvještajima u Rusiji o otmicama i kupovini djece iz sirotišta u svrhu seksualnog iskorištavanja i dječje pornografije, te kako je dječja prostitucije raširena u ukrajinski sirotištima. Sirotišta u Ukrajini, Rumunjskoj i Rusiji pucaju po šavovima, a budući da ih većinu više ne financira država, nisu u mogućnosti uzdržavati rijeke siročadi koje primaju. To je svakodnevna borba spajanja kraja s krajem.

Neki čitatelji će jedva dočekati zubac da istaknu kako postoje žene koje se dobrovoljno prijavljuju za prostituciju. To je također istina, no ono što promiče svim tim ljudima koji tu činjenicu koriste kao glavni element kojim podržavaju legalizaciju prostitucije, jest da te žene također u posao ulaze iz potpuno drugih očekivanja. Najčešće im se govori da će raditi u nekom ogranku seksualne industrije - salonu za masažu, striptiz klubu, peep-show klubu ili agenciji za eskort. Vjeruju da će se tima baviti pod određenim uvjetima koji ima bivaju ˝garantirani˝: kažu im da će zarađivati 5000 dolara mjesečno, živjeti u luksuznim stanovima, imati dva slobodna dana tjedno, pružati usluge dvojici ili trojici klijenata po večeri i imati mogućnost odbiti muškarca  koji im se ne sviđa. Često je to ugovor na tri mjeseca pa im se kaže kako nakon toga mogu slobodno kući. Velika većina njih odluče se za to imajući u glavi scene nakaradnog Holyvoodskog filma´Pretty Woman´koji je imao veliki značaj za nametanje lažne slike o prostituciji kako bi utjecao na javno mnijenje i ignoranciju tog problema. Mnogi ljudi koji prostituciju shvaćaju zdravo za gotovo i podržavaju njezinu legalizaciju, zapravo su pali pod utjecaj takvog filma i slične  propagande koja je kreirala generalno javno mnijenje.

Tražeći izlaz iz teške socijalne situacije koja ih je pak primorala da se odluče za prostituciju, kada te žene dođu u stupice, između njih i djevojaka koje su otimane na ulici više nema razlike. Umjesto da dočekaju gospodina ´Pravog´, snovi im se raspadnu i postaju žrtva najgoreg mogućeg oblika seksualne eksploatacije. Procjene´svjesnih žena´se kreću oko 30%.

Balkanska ruta - najozloglašeniji koridor




Organizirane kriminalne skupine uspostavile su veliku i zamršenu mrežu ruta kojima prebacuju žene u razne države, kopnenim, morskim ili zračnim putem. Zemaljska kugla je doslovce uzduž i popreko iscrtana takvim krijumčarskim rutama čiji svaki centimetar kontroliraju povezane kriminalne mreže. Te iste rute s još davno postavili krijumčari ilegalnog oružja i droge, sada ih koriste i trgovci ljudima. Najozloglašeniji je koridor Balkanska ruta koja prolazi kroz Srbiju, Hrvatsku, Albaniju, Makedoniju, BiH, Crnu Goru i Kosovo. Tijekom krvavog rata i raspada Jugoslavije kriminalne organizacije udarile su snažne temelje u tim regijama. Kada se rat završio, sada se krijumčari drogama, ženama i automobilima.

U Moldaviji put u seksualno ropstvo često započinje u sićušnom, osiromašenom selu, te se ubrzo kreće kroz rumunjsku do Mađarske ili Crne Gore. Tada se žene prebacuju i centre za procesuiranje, u Srbiji.  Druge strane, žene iz Ukrajine odvode se preko Mađarske do Beograda, gdje se šalju u Bosnu ili Italiju. Rumunjke prelaze u Srbiju kod Željeznih vrata na Dunavu, dok se Bugarke krijumčare izravno u zemlju. Ruta od Srbije do Italije prolazi kopnom - kroz BiH, Hrvatsku i Sloveniju - ili kroz albanske luke Vlore i Durres gdje se žene utovaruju u gumene čamce koji ih prevoze preko Jadrana. 

Cesta E-55 - ˝autoput ljubavi˝

Poznata diljem svijeta, autocesta E-55 leži uzduž glavne prometne arterije između Dresdena i Praga, samo nekoliko kilometara od češko - njemačke granice. Za vozače automobila, taj je petokilometarski komad asfalta područje s jednom od najvećih koncentracije prostitutki u EU, iz milja ga nazivaju autoputom ljubavi, koji je veoma bitan za utaživanje bolesnih seksualnih apetita stotinama muškaraca dnevno. Glavne mušterije su Nijemci, Austrijanci i ostali turisti u prolazu koji tamo dolaze zbog izvrsnih ˝pogodbi˝. Privlače ih jeftine cijene - u pola niže nego što bi platili u drugim državama. Pola sata na E-55 ili u obližnjem Dubiju stoji oko 35 dolara. Za seks bez kondoma cijena se diže za 10 dolara. Budući da se cesta reklamira i na brojnim web stranicama, seksualni turisti lete čak i iz Austrije i Sjeverne Amerike kako bi iznajmili automobil i provozali se. Svako parking mjesto i kvadratni metar pokraj ceste raspodijeljeni su i pod kontrolom svodnika; svako zasjenjeno odmorište u obližnjoj šumi služi kao bordel na otvorenom- danju i noću.




Žene su mlade, porijeklom iz Ukrajine, Rumunjske, Rusije, Bjelorusije i Bugarske. Njihova roba su njihova tijela. Čak je i neupućenom promatraču jasno da većina tih žena ne kontrolira svoj rad. Područjem vrebaju muškarci u dotrajalim automobilima odjeveni u trenirke s zlatnim lančićima oko vrata. Njihov jedini zadatak je čuvati robu i skupljati zarađeni novac.

Malo niže uz cestu E-55, u slikovitim brdima češkog gorja nalazi se grad Teplice u kojemu je ljekovito kupalište. On čuva mračnu tajnu - tragične posljedice razuzdanih radnji na cesti E-55. Svake godine ondje se rađaju desetci neželjenih beba koje bivaju napuštene u lokalnoj bolnici. One su posljedica klijenata koji su voljni platiti malo više za seks bez kondoma i žena kojima svodnici ne daju novac za alternativna sredstva kontracepcije. U prosjeku, svaki mjesec se porađaju tri prostitutke. Većina beba se rađaju s sifilisom ili su HIV pozitivne. Neke su ovisne o drogama. Pobačaji su skupi i žene rade sve do dana poroda. Štoviše, stalan je priljev klijenata koji odlaze samo radi seksa s trudnicama, te su za tu priliku spremni skupo platiti. Trenutno se u obližnjem sirotištu nalazi oko 70 beba s ceste E-55 koje čekaju usvajanje. 

Centri za obuku

Postoji nekoliko centara za obuku lociranih, između ostalog, i u Srbiji, gdje nasilnici lome duh i volju užasnutim zatočenicama posebnim nakaradnim taktikama. Većina podataka koje objavljujem u ovom  tekstu sam preuzeo iz knjige ´Nataše´ koja istražuje trgovinu seksualnim robljem, novinara i borca za ljudska prava Viktora Malareka koji je intervjuira mnoge aktiviste koji imaju mnoštvo iskustva na tom području pa i mnoge policajce. Među njima je i Oleksander Mazur koji radi  u Prištini u sklopu policijskih snaga UN-a CIVPOL-a.

Tijekom brojnih istraga Mazur je sastavio opširan dosje o trgovcima i njihovim operacijama. Centri za obuku mu leže nadohvat ruke, ali on je apsolutno nemoćan jer je njegov mandat ograničen na Kosovo... Centri za obuku, samo nekoliko km preko srpske granice, nisu unutar njegove jurisdikcije i potpuno nesmetano rade. Mazur govori:´Volio bi da imam moć i autoritet ući u Srbiju, uhvatiti kriminalce i obustaviti njihove operacije. Frustrirajuće je kada znate poimence sve glavne šefove, ali vam nije dopušten prelazak granice. Beograd je centar za Srbiju. Postoje stanovi u Nišu i Kraljevu. Ta su mjesta poput zatvora u kojima se drže stotine mladih žena dok ih ne prodaju, tamo prolaze svoju obuku. Ta mjesta su pakao´. Naravno, postoje i razlozi zašto postoje ta sustavna ograničenja prevencije takvog kriminala, a o tome nešto kasnije.

Anna Eva Radicetti, upraviteljica Protu-krijumčarskog projekta za povratak i reintegraciju Međunarodne organizacije za migraciju Kosova, tijekom intervjua s desetcima spašenih žena je čula o srpskim centrima za obuku. Ona objašnjava: ´u Beogradu postoje prostrani stanovi i kuće u koje se dovodi većina djevojaka. Ponekad je na jednom mjestu do pedeset djevojaka. Potencijalni kupci s ženama na tim mjestima upražnjavaju ´pokusne vožnje´ baš kao što bi to činili prije kupovine automobila. Svaki kupac ih seksualno testira. Žele se sami uvjeriti kakve su djevojke u smislu seksualne izvedbe. Kada ih tamo ne iskorištavaju, djevojke su zatvorene i tretirane kao stoka.´




Moraju satima stajati gole dok ih muškarci mjerkaju. Gledaju im grudi, boju kože te provjeravaju imaju li osipa ili bubuljica. Djevojke se moraju našminkati i obući kao prostitutke. One koje se opiru, izoliraju ih, pretuku i teroriziraju. Ako ih smatraju ružnima, dolazi do još većih poniženja. S obzirom na stvari koje su prisiljene raditi, tretira ih se gore od životinja u klaonicama. Trgovci se razlikuju ´od okrutnog do pakosnog´.

Djevojkama se odmah pri dolasku oduzimaju putni dokumenti te im je svako kretanje ograničeno i strogo nadgledano. Sofija je osamnaestogodišnjakinja koju su otela dva muškarca u gradiću u Rumunjskoj, kilometar od njezine kuće. Prijetili su joj nožem i ugurali ju u auto. Odvezli su je preko rijeke i prodali ju jednom Srbinu. On ju je u malom čamcu prebacio preko Dunava, a nakon toga ju je odveo u stan u nekom gradu u planinama. Užasnulo ju je ono što je vidjela u to kratko vrijeme boravka u toj zgradi. To je tipičan primjer onoga što se događa u centrima za obuku.

Tamo je s njom bilo nekoliko djevojaka iz Moldavije, Rumunjske, Bugarske, Ukrajine. U prepričavanju navodi da su neke plakale a neke bile potpuno užasnute. Nisu smjele ni progovoriti. Ulazili su grubi i ružni muškarci te odvlačili djevojke u sobe. Ponekad bi ih silovali pred ostalim Djevojkama, vikali na njih, naređivali im da se kreću na određeni način, da glume uzbuđenje, da stenju, itd. Svaku bi djevojku fizički, psihički i seksualno napastovali okrutni sileđije koji su upravljali centrom. One koje su se opirale, bivale su pretučene. Ako neka ne bi surađivala, zatvorili bi ju na tri dana bez hrane i vode u tami podruma prepunom štakora. Jedna djevojka je, prema riječima Sofije, odbila analni seks, pa je te noći vlasnik doveo petoricu muškaraca koji su ju držali prikovanu za pod i svaki ju je analno silovao pred svim ostalim djevojkama. Dok je ona vrištala, sve ostale su plakale. Razina fizičkog i psihičkog zastrašivanja, uz pomoć čega se kontroliraju ove žene, namjerna je i ekstremna. Cilj je slomiti im volju i duh  i natjerati na poslušnost.  




´Druga djevojka, koja je bila iz Ukrajine, odbijala je raditi stvari unatoč prijetnjama vlasnika i sileđija koji su joj gasili cigarete na rukama´ prepričava Sofija. Nije se prestajala boriti i oni su ju počeli udarati šakama i nogama dok se nije onesvijestila. Tada su ju analno silovali dok je beživotno ležala na podu. Nije se micala i nije disala, a na licima vlasnika se nije ocrtavala nikakva zabrinutost. Jednostavno su je iznijeli van. Kada je nekoliko dana kasnije, jedna djevojka skupila hrabrosti i upitala što se dogodilo s djevojkom koju su pretukli, vlasnikova reakcija je bila takva da ju je zgrabio za kosu, odvukao van, dao lopatu u ruke i naredio da kopa svoj vlastiti grob. Dok je kopala je sa strane vidjela svježi humak u koji je bila zatrpana pretučena djevojka. ´Mnoge djevojke pokušaju samoubojstvo´ govori Sofija, a ukoliko uspiju, samo ih se zakopa u šumi.

Trećeg dana zatočeništva Sofija je bila ´obrazovana´. Pokorila se bez opiranja, kretala se kako su joj rekli, glumila je uzbuđenje, znajući što će uslijediti ako se bude opirala. Tjedan dana kasnije prodana je zajedno s još dvije mlade djevojke svodniku. Sada je bila njegovo vlasništvo. Znala ga je samo po imenu Saba. Bio je Albanac od dvadeset i nešto godina. U sred noći je preko Jadrana prokrijumčarena u Italiju. Živjele su u vlažnom podrumskom stanu i spavale na spužvastim madracima. Svodnik je skupljao svu zaradu, osim male svote za osnovne potrepštine. Svake noći je na njima zarađivao tisuće dolara. Nakon 3 mjeseca Sofija je uspjela pobjeći.

Postoje još brojnih izvješća o tome kako su žene sakaćene i ubijane za primjer drugim ženama. Prema podatcima talijanske policije, samo u toj zemlji je svakog mjeseca ubijena jedna strana prostitutka. U Istambulu, u Turskoj, dvije Ukrajinke su se bacile s nebodera pred očima ostalih užasnutih djevojaka. U Srbiji je jednoj djevojki odrubljena glava pred grupom drugih djevojaka. U svibnju 1996. svodnik je zadavio jednu Ruskinju jer mu je odbila predati napojnicu od 20 dolara koju je dobila od klijenta. Njezino tijelo je ostavio u blizini grada Ramallaha kako bi policija vjerovala da su ju ubili Arapi. 2000. Godine pronađena su tijela dviju Moldavki kako plutaju rijekom pored Arizona Marketa (o njemu u sljedećem podnaslovu), rukama svezanih iza leđa dok su im noge bile pričvršćene za betonske blokove a usta začepljena ljepljivom trakom - što su sve oznake jasne egzekucije. Tu su još brojni primjeri i bilo bi suludo da ih sve nabrajam samo kako bi uvjeravao ljude da takve stvari postoje i da prestanu podržavati legalizaciju prostitucije. A prostitucija generalno jest usko povezana s svim najekstremnijim načinima trgovine ljudima o kojima ovdje pišem kako ćemo vidjeti i u sljedećim postovima.

Zloglasni Arizona Market

Za stotinu ´uvježbanih´ žena dovedenih iz Istočne Europe sljedeća je stanica zloglasni Arizona Market. Između Sarajeva i Zagreba, u sjeveroistočnoj Bosni, blizu granica s Hrvatskom i Srbijom, leži cesta Arizona. Pokraj nje je Arizona Market. Tijekom dana vrvi mnoštvom revnih kupaca, ovdje možete kupiti sve, od majica kratkih rukava, cipela, šminke, madraca, kasetofona i piratskih CD-a do lažnjaka marki kao što su Rolex, Levi´s i RAlph Lauren, sušenog voća, blještavih porculanskih zahodskih školjki i svježe zaklanih pilića.






Na ulazu je velika tabla koja odaje priznanje Amerikancima ´Zahvaljujemo Američkoj vojski na pruženoj podršci za razvoj ove tržnice.´ Sagrađena 1996., nakon rata ova tržnica je nazivana i bosanski Wal-Mart. Danju tržnica s hordama kupaca izgleda kao uspjeli eksperiment suživota triju naroda Hrvata, Srba i Bošnjaka koji su svoje etničke različitosti ostavili po strani, no kada padne noć, nakon zalaska sunca, izranja kobna grana ove trgovine:

Kako se produbljuju noćne smjene, tako se lagano štandovi s majicama i cipelama zamjenjuju s luksuznim automobilima i terenskim vozilima ukradenima u EU, zajedno s oružjem, drogom i šleperima krijumčarenih cigareta. No, najvrjednija je roba ona s pulsom - mlade djevojke i žene dovedene iz Istočne Europe.  ´Kada trgovci dolaze kupiti svoju robu, narede im da skinu odjeću i stoje gole na cesti. Izlažu ih kao stoku´. Opisuje Mara Radovanović, potpredsjednica Lare, lokalne ženske udruge u obližnjem mjestu. Žene se prodaju i na aukcijama seksualnog roblja, u noćnim klubovima s imenima kao što su Acapulco i Las Vegas, koji su niknuli unutar tržnice.  Djevojke gole izlaze na pozornicu noseći brojeve. Muškarci im prilaze, diraju ih, pipkaju, pregledavaju im kožu i gledaju zube prije licitiranja. Kada ih kupe, djevojke odlaze živjeti u robovskim uvjetima prisiljene na teški i mukotrpni rad u barovima i diljem regije gdje bivaju danonoćno silovane, pretučene i zlostavljane na sve moguće načine. Osobni dokumenti im se oduzimaju i ne smiju se kretati bez pratnje stražara. Ne dobivaju nikakav novac, a vlasnici noćnih klubova ih često prisiljavaju na nezaštićeni seks s klijentima. Za posljedicu toga, svakog tjedna barem jedna žena obavi pobačaj u Bijeljini, mjestu u blizini.




Prodane bordelima diljem regije, pružaju usluge lokalnim muškarcima i velikom broju stranaca koji su dio međunarodnih mirovnih snaga. One koje ostaju u Arizoni, služe u desetak klubova u sklopu tržnice, poslužuju kupce i lokalne policajce. Upravo tako, tamošnja policija je nekoliko puta optužena od udruga za ženska prava na temelju jasnih dokaza  za suučesništvo  i korupciju ističući kako striptiz bar, koji drži porobljene žene, nesmetano radi točno nasuprot policijske stanice.

Masovno regrutiranje žena diljem svijeta za trgovinu mesom pokreće samo jedan faktor - globalna potražnja za plaćenim seksom, što je produkt zatucanih umova i primitivizma. Ideja o legalizaciji prostitucije potiču i promoviraju isti ljudi koji odnose glavni dobitak ovog posla krijumčarenja i preprodavanja maloljetnih djevojaka i žena  i jasno je da onaj tko podržava legalizaciju, podržava i ovo masovno trgovanje ljudskim mesom. Političke strukture se SVJESNO ˝drže podalje˝ ovog problema a javnost se brine o tome da teme trgovine ženama budu tabu.

Većina ljudi vjeruje kako je prostitucija nešto normalno, s obzirom da je to ´najstariji zanat na svijetu´(omiljeni argument svih zagovarača legalizacije). U sljedećim postovima ćemo vidjeti kako niti jedan od argumenata koje ljudi navode ne vrijedi nasuprot goleme štete koju legalizacije čini, kako se jasno vidi i u svim ostalim zemljama koje su prostituciju legalizirale. Stoga, za legaliziranje prostitucije se mogu zalagati jedino i isključivo oni šovinističko fašističko nastrojeni muškarci koji smatraju da svaki muškarac ima pravo zadovoljiti svoju seksualnu žeđ i da za to treba postojati prostitucija, zatim uskogrudni ljevičari, toliko ustrajni u svojoj ideologiji, zaslijepljeni parolama da sve treba legalizirati, bez imalo kritičke svijesti i poznavanja materije, ili pak treća skupina ljudi koji u svojoj ignoranciji i demoralizaciji, ne razmišljaju, već podržavaju prostituciju kao nešto˝normalno i prihvatljivo˝ pa stoga ´treba biti i legalna´. No, istina je daleko drugačija.


Nastavak slijedi u sljedećem postu.

 


Preporuke:

 

Knjiga: NATAŠE - nova globalna seksualna trgovina (Viktor Malarek)



Ovo je knjiga koju morate pročitati. Dostupna je u svim knjižarama i knjižnicama. Ispituje pokretačke elemente, kritičke faktore, ponudu i potražnju, te bedem samozadovoljstva, suučesnipštva i korupcije, koji je omogućio eksploziju trgovine ženama.

još info o knjizi: http://www.zarez.hr/177/z_publicistika.htm

Igrani film: SESTRE (2011.) (Srbija)



Potresan film o istinitoj priči koji govori o dvije djevojke koje su završile u seksualnom roblju na ruti Kosovo/Srbija. Jedan od glavnih ciljeva ovog filma je podizanje grupne svijesti o ovom problemu.

Online gledanje kompletnog filma: http://halobing.net/f26/sestre.php

Dokumentarni film: Sex slaves (SAD)



Dokumentarni film koji prati zabrinutog čovjeka koji se zaputio u najmračnije tunele svijeta trgovine ljudima kako bi pronašao svoju otetu suprugu.


Za one koji žele više;

ukoliko želite primati ´mail obavjest´ svaki puta kada objavim novi post, kontaktirajte me na mail; duh_vremena@yahoo.com.

duh-vremena @ 22:33 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
znanje je moć

Arhiva
« » tra 2014
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
OPIS BLOGA

  • Tekstovi na ovom bogu obrađuju teme o društvu, ljudskim pravima, politici, alternativnim društvenim uređenjima, religiji, aktivizmu, metafizici, duhovnosti i zdravlju kako bi iste bile čitko prezentirane svim ljudima koji imaju interes doznati nešto novo i koji teže ka tome da učine neku promjenu u društvu. Prioritet jest i da ljudi i pišu o svojim stajalištima i pogledima na moja razmišljanja kako bi ih razmjenjivali i učili jedno od drugih. (SVE OBJAVLJENO SLOBODNO JE ZA KOPIRANJE, DIJELJENJE I PRIKAZIVANJE U BILO KOJE SVRHE-osim postova koji su sastavljeni uz pomoć tekstova drugih izvora i drugih kolumnista, što je naznačeno u dodatcima takvih postova)
ZAŠTO DUH VREMENA?

  • Ime Duh Vremena označava općenito prevladavajuća intelektualna uvjerenja, ideje, mišljenja i poglede na život tijekom određene epohe koje određuju sociološku, kulturološku i vjersku klimu, te načela ponašanja i etiku određenog vremenskog razdoblja. Ovo nije Zeitgeist fan site, iako je taj film potaknuo mnoge na razmišljanje, pa tako i mene. No, Zeitgeist pokret je mnogo toga izostavio i na ovoj stranici želim ukazati na to da je potrebno ići dalje od početnog shvaćanja stvarnosti, kao što to prezentira film, te da je potrebno istraživati informacije i biti otvoren za nove spoznaje i alternativne načine života.
kontakt
  • duh_vremena (et) yahoo (.) com
    Ukoliko netko želi kontaktirati, ili ako želi primati´mail obavjest´o tome kad se objavi novi post.
Posjetite stranice:
posjetite portal;
Brojač posjeta
376544
Index.hr
Nema zapisa.