aktivizam, ljudska prava, anti-kapitalizam
Svijet bez granica
Blog
ponedjeljak, kolovoz 24, 2015

Kriza u Siriji, pošasti imigranata koji se gomilaju na granicama, mediji koji izvještavaju o strahu od imigrantskih kriza i islamskog terorizma. Istovremeno, mnogi nezavisni istraživači i portali uporno pokušavaju informirati javnost o istini koja se krije iza ovog prljavog rata. Jer, svaki dosadašnji rat je u svojoj pozadini imao skrivene ciljeve. Sirijska kriza, koja nije ni po čemu izuzetak, polagano se prevaljuje preko leđa cijeloj Europi. Postoji li druga verzija priče, nasuprot onoga što vidimo svakodnevno u medijima?

Ovaj blog nema za cilj nikoga uvjeravati da su ovi tekstovi ultimativna istina, te da je sve ostalo krivo. Ovdje se samo razmatra strana priče suprotna onoj od one koja se promovira putem korporativnih medija.


Cionistički pokret i biblijski Izrael

U drugoj polovici 19.stoljeća val antisemitizma ponovno je zapljusnuo Europu. U kontekstu nastajanja brojnih nacionalnih pokreta, među europskim Židovima nastaje ideja stvaranja suverene židovske države, koja bi bila jamstvo opstanka Židova u svijetu.
Osnovan je cionistički pokret, koji je na svom prvom zasjedanju za mjesto osnivanja države izabrao biblijski Izrael. Realizacija ideje židovske državnosti pojavila se na horizontu, nakon što je britanska vojska 1917. zauzela taj dio Osmanskog Carstva. No, britanska je kruna je obećala Arapima stvaranje njihove vlastite države na ruševinama Osmanskog Carstva u zamjenu za njihovu borbu protiv Turaka.



Nakon Holokausta, porasli su zahtjevi za osnutkom hebrejske države kojom bi se omogućila domovina za židovsku naciju. Razni Židovi su smatrali da je za to najpogodnija tadašnja Palestina, kolijevka hebrejske nacije. Deseci tisuća židovskih imigranata se godinama doseljavalo u to područje, dok Arapi nisu blagonaklono gledali na došljake i htjeli su da Palestina bude Arapska država. 1947. Ujedinjeni narodi usvajaju rezoluciju 181 kojom razdvajaju arapsku i izraelsku državu, ali ga arapske države odbijaju.

Države na teritoriju Sjeverne Afrike i Bliskog Istoka od svojih europskih kolonijalnih gospodara s vremenom dobivaju samostalnost koja je rezultirala vladavinama prozapadnih doživotnih predsjednika i apsolutnih monarhija. Tijekom narednih 60 - 70 godina, dok su se vladari tih država bogatili korupcijom upravljajući čvrstom rukom, njihovo stanovništvo doživljavalo je demografsku eksploziju tako da se povećavalo za 300 posto dok istovremeno nije bilo moguće otvarati nova radna mjesta. 


Započeo je prvi arapsko-izraelski rat u kojem su sudjelovali palestinski Arapi uz pomoć arapskih država s jedne, te palestinski Židovi s druge strane. Početkom pedesetih godina izraelska država je uživala donacije svjetskih židovskih organizacija i počela je primati pomoć iz inozemstva, prije svega Sjedinjenih Američkih Država koji pripomažu da se ova zemlja osovi na noge te izvuče iz teškoća izazvanih ratom i stalnim useljavanjem prvih godina postojanja.
2001. godine, koristeći se ovim isprovociranim krizama u arapskom svijetu, američka vlada, nakon rušenja  WTC-a započinje geopolitičku invaziju nad resursima (naftom), s težnjom da nadzire Bagdad, koji kontrolira druge po veličini svjetske pričuve nafte. To je poluga moći kojom bi se osigurala vladavina SAD-a nad čitavom srednjom Azijom i Bliskim istokom, što je u konačnici dovelo do drugog po red u zaljevskog rata.

Sljedeća velika kriza počinje u zimu 2007./2008. nakon povećanja svjetskih cijena hrane što naravno siromašne slojeve stanovništva unutar arapskih režima i izvodi ih na ulice. Početak recesije koja ujedno snizuje cijene hrane označava ujedno i kraj prve krize arapskih režima. Većina tamošnjih vlastodržaca to nije iskoristilo, stoga se novim povećanjem cijena 2010. godine situacija se ponavlja. Unutrašnja iskra koja će zapaliti narodni bijes se pali u Tunisu čija vlada nakon snižavanja cijena tijekom recesije ukida subvencije za hranu što dovodi do još većih povećanja cijena. Tada nastaje Arapsko proljeće – val burnih prosvjeda koji su počeli tresti arapskim svijetom i okolicom između 2010. i 2011. godine.


Sirijska kriza


U proljeće 2011. započeo je oružani sukob u Siriji između snaga vlade predsjednika Bašar al-Asada na jednoj, i pobunjenika koji nastoje svrgnuti njega i vladajuću stranku BAAS, na drugoj strani. Otpočeo je 15. ožujka 2011. protestima opozicije koji su doveli do smjene više desetljetnih režima u Tunisu i Egiptu. Nastojanje sirijskih vlasti da demonstracije uguše uz pomoć vojske je, pak, dovelo do eskalacije nasilja, a grupe demonstranata su se od ljeta 2011. naoružale i organizirale u tzv. ’Slobodnu sirijsku vojsku’ s bazama u susjednim državama odakle su protiv režima započeli gerilski rat. Zahtjeve pobunjenika je podržala susjedna Turska, Saudijska Arabija i zaljevske države, a potom SAD, EU i druge države zapadnog svijeta koje su protiv Sirije uvele niz političkih, diplomatskih i ekonomskih sankcija, a s vremenom pobunjenike počele podržavati novcem, oružjem i opremom.
Kroz to vrijeme su među pobunjenicima nominalno sekularne (ili ne-sektaške) Slobodne sirijske vojske postale sve utjecajnije radikalne džihadističke grupe infiltriranih kažnjenika i krijumčara povezanih s Al Kaidom kao što je Nusra front. Ove radikalne džihadističke grupacije su financirane od strane Katara i Saudijske Arabije, te njihovih saveznika SAD-a i NATO-a koji igraju bitnu ulogu u regrutaciji ovih džihadističkih paravojnih jedinica i to putem obavještajnih službi CIA-e, britanske obavještajne službe Mi6, pakistanske obavještajne službe i saudijsko – arabijskog generalnog predsjedništva obavještajnih službi te Mossad-a koji ima ključnu ulogu u ovom ratu.

 SAD je putem svojih saveznika ispotpisivao niz ugovora s privatnim zaštitarskim tvrtkama čijisu plaćenici potom zapošljavani putem obavještajnih agencija kao borci Nusra Fronta koji su mutirali u ISIL Njih podupiru i financiraju vehabije Saudijske vehabije, kuvajtski oligarsi i izraelska bogataška elita. Otpočelo je i oslobađanje osuđenika na smrt iz zatvora diljem arapskih zemalja. Ponudili su im nagodbu: ’ostanite u zatvoru, budite pogubljeni smaknućem odrubljivanjem glave, ili se borite protiv Asada, u džihadu’. Ponuđen im je i oprost od kazne, te mjesečna naknada njihovim obiteljima kojima će biti dozvoljen ostanak u sunitskom kraljevstvu. Naravno da su gotovo svi osuđenici iz Jemena, Palestine, Saudijske Arabije, Sudana, Sirije, Jordana, Somalije, Afganistana, Egipta, Pakistana, Iraka i Kuvajta izabrali džihad u Siriji!
Vjerojatno je vlada SAD-a omogućila svom narodu i svijetu uvid u detaljni budžet CIA-e, ministarstva obrane i ostalih obavještajnih agencija kolika su financiranja ovih boraca? Ljudi bi trebali zapravo biti puno više informirani o činjeničnih 160 bilijuna dolara koji se troše na koalicijske podrške terorističkim plaćenicima ISIL-u. Te brojke su objavljene od strane nezavisnih međunarodnih istraživača kojima korporativni mediji ne dozvoljavaju pristup javnosti.



 

SAD i NATO u svojim kolonijalističkim projektima ne koriste svoje snage na tlu jer one koštaju. Zato imaju ISIL: arapske zatvorenike, krijumčare, lopove, trgovce drogom i privatne plaćenike iz zaštitarskih agencija, da odrađuju njihov prljavi posao. Tako se kamuflira direktna veza koja spaja ISIL sa SAD-om, Britanskom krunom i NATO-m putem CIA-e, Mossada, Mi6 i ostalih američkih saveznika: visokopozicioniranih obavještajaca Saudijske Arabije.

S obzirom da će dosta ljudi ove 'javne tajne' trpati u teorije zavjera, i dalje vjerujući u dobrohotnost SAD-a koji se tako promovira putem medijske propagande, danas je svima manje-više jasno da još uvjek nismo izašli iz doba imperijalnih ratova. Ako netko tvrdi suprotno, neka objasni kako je moguće da je Obama ranije podržao sirijske pobunjenike u svrgavanju Asada (koji su kasnije mutirali u ISIL), a sada javno podržava sveti rat protiv ISIL-a kojega su u rujnu 2014. podržali Kralj Saudijske Arabije zajedno s monarsima zaljevskih zemalja koji, Istovremeno, aktivno doprinose financiranju ISIL-a. Postoji i javno obznanjen dogovor u kojemu Dinastija Saud treba biti domaćin centra za obuku tisuće pobunjenika koji se trebaju boriti protiv Isil-a, što zvuči vrlo ironično s obzirom na to da je Saudijska Arabija od početka otvoreno podržavala sirijske pobunjenike (budući ISIL) u svrgavanju Asada. S obzirom na sve ove činjenice, tko se uistinu trenira u centrima za obuku u Saudijskoj Arabiji i diljem arapskih zemalja? Koriste li se ti centri za regrutaciju dobrovoljaca koji se žele pridružiti ISIL-u i borbi za ostvarenje Islamske države?



Ova situacija nije tijek slučajnih okolnosti, već pomna strategija. Izjavom o podršci u javnosti, Saudijska Arabija se obvezuje na suradnju s Amerikom, koja je ovaj puta postaje javna suradnja i time se prekidaju intervencije drugih stranih zemalja jer Amerika preuzima potpunu odgovornost (potpunu kontrolu) kao vodeća svjetska sila. Istovremeno, SAD dobiva priliku putem NATO-a kontrolirati operacije u borbama protiv Isil-a i regrutaciju dragovoljaca u svoje plaćeničke, paravojne jedinice Isil-a. Važno je napomenuti da dragovoljci koji se pridružuju ISIL-u bivaju regrutirani iz siromašnih zemalja i dolaze iz najnižih, sirotinjskih klasa pridružujući se  ’svetom’ ratu isključivo zbog vjerske indoktrinacije koju vrši Mossad, te zbog velikih novčanih iznosa koje im isplaćuju već spomenuti mecene i financijeri Isil-a. SAD i NATO ih koriste (baš kao i same NATO vojnike) kao topovsko meso u svom prljavom ratu servirajući jednu verziju priče za medijsku propagandu.
Masovno ubijanje, masakriranje i egzekucija nevinih civila, žena, djece te taoca koji se pomno dokumentiraju putem društvenih mreža, od strane plaćenika ISIL-a, SAD-u i NATO-u služi isključivo u svrhu američke vojne kampanje za podršku javnosti u njihovim daljnjim akcijama bombardiranja ovih zemalja i nastavku rata. Te podrške im niti najmanje ne-nedostaje. Iako se akcije odvijaju pod zastavom globalnog rata protiv terorizma, SAD zapravo uopće nema namjeru goniti vlastite terorističke plaćenike ISIL-a koje su integrirali zapadni obavještajci i zapadne obavještajne službe.

Projekt ’Islamska država’ i ’Kalifat’

Mossad kao izraelska obavještajna služba sprovodi ciljeve cionističke države, financirana isključivo od strane poznatih židovskih bankarskih obitelji, istih bogataša koji su i isprovocirali krizu koja je dovela do Arapskog proljeća. Postoje indikacije da Mossad trenutno kreira i kontrolira islamističke ekstremističke grupe putem svog infiltriranoga agenta - Abu Bakr al-Baghdali-a, vođom ISIL-a i Islamske države. Navodno, originalno ime mu je Elliot Shimon, te je paralelno trenirani operativac Mossad-a, židov rođen od strane židovskih roditelja, treniran za psihološke ratove protiv arapskog i Islamskog naroda.




Mossad, koristeći tradicionalne elemente muslimanskog fundamentalizma, također izokreće njegove vrijednosti, ostvaruje svoje planove u toj regiji, stvarajući od vjernika izopačene samoubojice u džihadu. ISIL i Islamska država nisu produkt islama, već je to projekt trustova mozgova u Mossad-u jednako kao i ideja samog projekta ’Kalifat’. ISIL ima više dodirnih točaka s SAD-om i zapadom nego što ima ikakve veze s Islamom, Kuranom i Alahom!


Ciljevi ovog rata su sljedeći:


Trgovina drogom CIA, MI6 i Mossad imaju interes da se ovaj rat nastavi prvenstveno zbog trgovine narko-države Afganistan koja zarađuje veliki novac za elite koji trguju drogom. Svima je danas na veliko poznato da je CIA sudjelovala vrlo aktivno u širenju trgovine drogom na Američkim ulicama zadnjih 50 godina. Nakon Vijetnamskog rata procvala je trgovina heroinom, a zatim je jačanje narko kartela u SAD-u ojačalo i distribuciju kokaina, što je sve izravno podržavala i Francuska vlada putem same CIA-e. Tu se nalazi i britanska obavještajna služba (britanske krune) Mi6 koja teži ka kontroli nad trgovinom opijuma u cijelom svijetu. Nestabilnost koja nastaje nastavkom rata u Siriji uz pomoć ovih plaćenika, omogućava bilijunsko dolarski biznis i procvat trgovine drogom, od čega će najviše zaraditi ratni profiteri.
Svijet bi bio zaprepašten kada bi se obznanilo koliki je profit u globalnoj trgovini narkotika, koja nalazi rame uz rame s najvećim svjetskim trgovinama: trgovinom oružja, trgovinom naftnim resursima, te trgovinom ljudima. U razdoblju od 2000 i 2001 godine proizvodnja droge u Afganistanu je pala gotovo na nulu, ali nakon invazije SAD i za vrijeme okupacija Afganistana, ova zemlja je postala golema-narko-država.



Destabilizacija IrakaU suštini, bombardiranje od strane SAD je samo uspjelo ojačati ISIL na svim lokacijama u Siriji i Iraku, pa čak i uništiti sirijsku infrastrukturu i iračke vojne snage, „slučajno“ pomažući ISIL-u. Međutim, u kurdskim oblastima bombardiranje ima za cilj oblikovanje granice budućeg kurdskog teritorija na području sadašnje Sirije i Iraka. krajnji cilj SAD i NATO-a je destabilizacija Iraka i njegova podjela na tri dijela: kurdski segment, sunitski segment i šiitski segment. Također, kao što postoji plan za Irak, postoji plan i za raskomadavanje Sirije. Dugoročni plan je destabilizacija pojasa Sjeverne Afrike, Bliskog istoka, Centralne Azije i Južne Azije, čime će se ugroziti Iran, Indija i Pakistan.

Islamofobija i rasizam Iako je postojalo nekoliko kalifata, novi obznanjeni Kalifat je šokantna, preuređena karta svijeta koja prikazuje jedinstvenu svjetsku državu koja će prekriti svijet, počevši s prvim stupnjem koji uključuje islamizaciju Bliskog istoka, cijelu sjevernu Afriku i dijelove južne Europe. kalifat je projekt super-države koja na samom vrhu ima vladara - Kalifata, izravnog nasljednika Muhameda. Takva država objedinjuje sve muslimane na planeti, te islamizira ili eliminira nevjernike. S obzirom na činjenicu da ovaj rat ne vode islamisti već SAD, NATO i cionistička država Izrael, ovaj Kalifat je falsifikat i pomno osmišljeni projekt od strane Mossada koji ima za cilj širiti islamofobiju.

 SAD i Izrael ostvaruju čvrstu vlast i kontrolu nad cijelim područjem masovnim egzodusima naroda u Europu. Ideja ’Islamske države’ služi svrsi da se tamošnji narod demoralizira, razjedini, te demografski i ekonomski uništi. Najveće oružje u ovom ratu jest rasizam, mržnja i strah od muslimanskog naroda, kojega u ovom ratu potiče SAD. Imigrantska kriza koje pogađa srednju Europu (a gomila se na samoj granici Hrvatske i Srbije) jedna od poluga za aktiviranje brojnih nemira, od sveopćeg straha pod navalom imigranata, što bi moglo dodatno destabilizirati Europu.



Na koje načine to zaustaviti?

  1. Istina s kojom se moramo suočiti jest da, jedinu efikasnu akciju protiv ISIL-a vodi zapravo Sirijska državna vojska, koja je u ovim trenutcima oslabljena u ljudskim resursima, ali i u oružanju, u usporedbi s ISIL plaćenicima koji osvajaju stotine kilometara kvadratnih na tjednoj bazi. Borbu protiv ISIL-a , te SAD-a može pokrenuti jedino globalna muslimanska vjerska zajednica educirajući svoje vjernike, posebno imigrante koji polagano ulaze u EU i pokretanjem raznih inicijativi za informiranjem javnosti, jer s obzirom na brojnost muslimana u Europi, vidno su nadjačani naspram ovih vjerskih fanatika i svih saveznika SAD-a. Muslimani moraju shvatiti da SAD, NATO i njihovi saveznici u arapskim zemljama vode otvoreni rat protiv njih, ali i protiv cijele Europe. Prije nego li bude kasno..
  2. Također, Amerikanci, kao i Afganistanci, imaju pravo zatražiti istrage o tome tko je osnovao ISIL i uspostavio njihove borce na borbena mjesta u Afganistanu. No, Individualci kao senator SAD-a John McGain su zapravo prepreke za mir u Afganistanu jer bi takva istraga morala proći kroz njegove prste. Međutim, on i njegova obitelj su ratni profiteri u SAD-u koji će upravo na konte ovog sukoba prvi zaraditi golemi novac.
  3. Tu se nalazi i kršenje povelje ujedinjenih naroda o internacionalnim sukobima. U tom slučaju bi SAD i Velika Britanija pred međunarodnim sudom za ratne zločine morale odgovarati za pokretanje i provedbu rata u Afganistanu kojim krše zakone UN-a o internacionalnim sukobima. Povelja ujedinjenih naroda je ratificirana od strane SAD-a i time je postala i dio zakona SAD-a. Kada bi američka nacija pokrenula sudsku parnicu protiv svoje države, ubrzo bi sva ostala ’govna isplivala na površinu’ i svi ostali sudionici ovog kuršlusa više ne bi imali gdje uteći. Nažalost, ljudi toga nisu svjesni i vjeruju amerikaniziranoj propagandi korporativnih medija. Ljudsko neznanje, status quo i ignorancija ovaj puta za sve nas dolazi na naplatu.

Izvori i preporuke:

 

Videi:

Abby Martin: Koga kriviti za izbjegličku krizu? (HR prijevod)





Michel Chossudovsky: Terrorism is Made in the USA



ISIL kopnena Vojska Zapadnog Saveza




Ukoliko želite primati obavjesti svaki puta kada objavim novi post, pošaljite mail na duh-vremena (et) yahoo (.) com.

duh-vremena @ 15:53 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
Arhiva
« » lis 2017
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
o blogu

  • Tekstovi na ovom blogu obrađuju teme o ljudskim pravima, aktivizmu, globalizaciji, politici, alternativnim društvenim uređenjima, religiji, itd. 'Duh Vremena' označava općenito prevladavajuća intelektualna uvjerenja, ideje, mišljenja i poglede na život tijekom određenog vremenskog razdoblja.
Brojač posjeta
442111
Index.hr
Nema zapisa.