ljudska prava,alternativne vijesti,aktivizam,
znanje je moć
Izdvojeno
Blog
srijeda, srpanj 13, 2011

U ovoj temi, četvrtoj po redu u sklopu postova koji se bave ´društvom diskriminacje´, pisat ću o životinjama i statusu kojega imaju na ovoj planeti, živeći uz čovjeka.  Postoji jedno potpuno krivo stajalište u smatranju da su ljudi, koji govore o životinjama, ´posebno zainteresirani´ za životinje, te da su to ljubitelji životinja, koji imaju obilje kućnih ljubimaca, i time se bore za prava.  To je potpuno krivo. Nije stvar u ´voljenju i obožavanju životinja´, uopće nije potrebno iznimno´voljeti´ ili biti ´posebni zaljubljenik´ u životinje da bi se zalagao protiv diskriminacije i nasilja nad njima.  

Postoji mnogo uvaženih filozofa novog doba (poput Petera Singera) koji se bave problematikom prava životinja, te su isti ovu temu iznijeli na vrata javnosti i započeli ozbiljne polemike. Postoje i mnogi istraživači koji su nepristrano pisali knjige na temelju svojih istraživanja društva, pojedinaca i obitelji u njihovom odnosu prema životinjskom mesu, kako iz tradicionalnih, tako i iz sociološki i društveno uvjetovanih perspektiva (poput Nicka Fiddesa). Tu su i mnogi teoretičari/teoretičarke i spisatelji/spisateljice (poput Joan Dunayer) koji/koje su se bavili/bavile terminologijom prva životinja i ulogom jezika u našem pogledu na životinje koje konzumiramo. U pisanju ovog posta, oslanjao sam se, između ostalog, i na njihove radove.

Post je namijenjen  za svakoga tko se protivi eksploataciji u mučenju opće, te za svakoga tko želi svoje  vidike proširiti na veća polja i shvatiti da osnovni moralni princip jednakog uvažavanja interesa nije ograničeno samo na pripadnike naše vrste.

Nasilje

´Koliko bi nakazna morala biti jedna osoba da muči, zlostavlja i ubije neku životinju? Mnogi će reći, barem oni razumni, da bi ta osoba morala biti poprilično nakazna i poremećena. Dapače, društvo će često takvu osobu osuditi. No koliko nakazno može biti samo društvo koje sustavno istrebljuje, iskorištava, muči, tamniči i ubija životinje zbog svog fetiša, zabave ili apetita?´. –Joan Dunayer



U svijetu, koji počiva na krizama vrijednosti, na predrasudama, diskriminaciji, različitostima, u kojemu su ljudski životi svedeni na brojke i profit, u svijetu kojim upravlja sistem straha, gdje se život ´običnog´pojedinaca svodi na preživljavanje, robovanje bogatim klasama, uz  jaku propagandu nasilja i terora utkanu u pore društva i odgoja, životinje se nalaze tu kao katalizatori za našu zbunjenost,  nezadovoljstvo, agresiju, (naše demone)  jer su savršene -  radi toga što nisu u mogućnosti da se brane.

Unatoč tome što mnogi smatraju da živimo u civiliziranom i naprednom društvu, postoje i oni koji su svjesni da to nije niti približno tako. Štoviše, vjerujem da će ljudi u dalekoj budućnosti, osvrćući se u prošlost, govoriti o konstantnoj kulturi nasilja, razaranja i primitivizma. Buduće generacije bi mogle reći;´ne samo da su naši´preci´radili razlike među sobom i ratovali među sobom, već su otišli toliko daleko da su kolektivno izrabljivali sve ostale životinjske vrste u svoju korist.´.

Borba protiv nasilja i tiranije općenito, trebala bi uključivati jednako tako i borbu protiv nasilja i tiranije prema životinjama. To je jednako važno društveno i moralno pitanje što dokazuje i činjenica da se ovim pitanjem sve učestalije vode društveni sporovi. Spriječiti patnju, bijedu i diskriminaciju, znači i spriječiti ju nad drugim životinjskim vrstama, te ne nanositi bespotrebno patnju drugom biću kako to danas ljudi čine bezobraznim i grubim eksploatiranjem životinja – uključujući i trgovinu za kućne ljubimce, vivisekciju, industriju, zabavu, itd.











Skrivanje eksploatacije - jezik

Za većinu ljudi najizravniji oblik kontakta s životinjama jest vrijeme objeda – kada jedemo. Ta jednostavna činjenica jest ključ za naše stavove o drugim životinjama, te također i ključ za ono što svatko od nas može učiniti za promjenu tog stava. Upotreba i zloupotreba životinja uzgojenih za hranu daleko premašuje, sve druge oblike pogrešnog postupanja prema njima. Samo u SAD-u se svake godine ubije preko 100 milijuna krava, svinja i ovaca, što se peradi tiče, najomraženije životinje vrste (o čemu sam opširnije pisao u ovom postu; –link-) broj njihovih ubojstava dostiže i preko 5 milijardi – to znači da će oko 9 000 ptica, većinom pilića, biti zaklano tijekom vremena koje vam je potrebno da pročitate ovaj post. To znači da smo upravo ovdje, za našim stolom za ručak, u našoj samoposluzi ili shopping centru, u mesnici, dovedeni u izravan dodir s najvećom eksploatacijom drugih vrsta koja je ikada postojala. Općenito govoreći, većina ljudi ne zna ništa  o zloupotrebi živih stvorenja koja stoje iza hrane koju jedemo.

Kupovanje hrane u dućanu i restoranu predstavlja vrhunac dugog procesa čiji su dijelovi, osim završnog proizvoda, delikatno skrivani od naših očiju. Mi kupujmo svoje meso i perad u urednim, plastičnim paketima,  ona jedva da krvare. Ne postoji nikakav razlog da taj paket povežemo s životinjom koja krvari i bori se za svoj život. Za ovu krinku, velikom većinom je zaslužan jezik.



Klasičnog primjera radi; upakirano meso´Pik vrbovec´(gore), i svinje u industrijsom postrojeju farme Pik Vrbovec (dolje);





Samo riječi koje koristimo za skrivanje stvarnih izvora jest: jedemo govedinu a ne bika, vola ili kravu. Jedemo Svinjetinu a ne svinju, piletinu a ne pile, Janjetinu a ne janje itd. Termin meso je uz to i deskriptivan,  jer izvorno označava svaku krutu hranu a ne nužno i životinjsko meso. Ta se upotreba još zadržava u izrazima poput´meso oraha´, šumsko meso, itd. No korištenjem tog općenitijeg izraza izbjegavamo suočavanje s činjenicom da je ono što jedemo zapravo životinjsko tkivo.




Priložio sam komičnu, ilustriranu animaciju koja govori o industrijskom uzgoju, no koristeći se elementima filma MATRIX. (HR titlovi)


Termin ´životinje´ u popularnoj svijesti stavlja zajedno bića koja su toliko različita kao što su to oštrige ili čimpanze, dok izgrađuje jaz između čimpanzi i ljudi premda veza koju imamo s tim majmunima je mnogo bliža od veze koju imaju oštrige. Drugim riječima, stavljati ljude van konteksta životinja, je velika pogreška i svatko, tko se tim pitanjem pozabavi, veoma brzo će to shvatiti. Po nikakvoj logici ne postoje ljudi i životinje, već životinje, jer, mi smo jedna od životinjskih vrsti koja nastanjuje ovaj planet. Primjerice, iz perspektive, vanzemaljskog posjetitelja, stanje na zemlji bi bilo opisao kao; nasilna dominacija jedne životinjske vrstu koja je odlučila tlačiti i izrabljivati sve ostale životinjske vrste. Mi nismo ne-životinje, već smo životinjska vrsta. Samim tim jezik je pun nepravilnosti.

Upravo kako seksistički izrazi obezvrjeđuju žene, rasistički obezvrjeđuju ljude drugih rasa, tako i specistički rječnik obezvrjeđuje životinje – društvo, koje nas je naviklo na demoniziranje drugih životinjskih vrsti, legitimizira njihovo zlostavljanje i stoga je pojedinac unutar odgoja naviknut da ne povezuje svoje svakodnevne i uobičajene navike (koje uključuju izrabljivanje životinja; hrana, odjeća, zabava, kućni ljubimci) s zbiljnim elementima sveprisutnog cjelodnevnog nasilnog akta.



Ljudi ostatak životinjskog svijeta promatraju i kao izrabljivi soj. Takva viktimizacija životinjskih populacija dovodi do toga da se na purana gleda kao na – perad,  krava – blago  i ostale kategorijske etikete koje legitimiziraju masovnu eksploataciju prikazujući ju prirodnom i neizbježnom; divljač, muzne krave, kokoši nesilice, laboratorijske životinje. Itd. to su etikete koje sugeriraju da viktimizacija potječe od same prirode tih životinja. No, usprkos selektivnom izboru zlostavljača (nas), jelen ne treba biti lovljen, telad ne treba biti ubijana zbog svoga mesa, a štakore ne treba vivisecirati, oni nisu radi toga stvoreni. Zlostavljač, a ne žrtva, uzrokuje viktimizaciju.

Euferizmi dodatno prikrivaju zlostavljanje. Uljepšavaju vivisekciju terminom´biomedicinsko istraživanje´, a zatočeništva u industrijama hrane i pokolj; stočarstvom, peradarstvom, ribogojstvom, uzgojem plodova mora i pčelarstvom.  Time se briše individualna patnja i smrt. Tu su i neopravdano pozitivni izrazi poput; ´čistokrvni´pas – začet od roditelja u bliskom srodstvu, ´uzgojene´životinje su zatočene i ubijene, ´skloništa´koja u biti ubijaju i eutanaziraju zdrave, beskućne životinje, ´akvariji i morski parkovi´ koji zatočuju morske životinje.



Te verbalne krinke predstavljaju samo gornji sloj mnogo većeg neznanja o porijeklu naše hrane. Razmotrite asocijacije koje izaziva riječ ´farma´; kuća, štala, kokoši koje se čeprkaju po dvorištu dok nad njima bdije pijetao koji se kočepiri; stado krava dovedeno s pašnjaka radi mužnje; te, možda, krmača koja ruje po voćnjaku dok za njom uzbuđeno trči gomila praščića koji skviče. No istina je mnogo drugačija i nje bi trebali biti veoma svjesni, pogotovo ljudi koji se´zalažu za istinu´. Stvarni izgled današnjih farmi, iz kojih dolazi 90%  naših proizvoda, po ničemu ne sliči na ono što nas  uvjerava ova idilična  tradicionalna slika. No društvo nas uči prisvajanju ovih termina.

Predrasuda prema interesima ostalih vrsti, naziva se specizam. To je termin kojega je prvi puta upotrijebio psiholog Richard Ryder 1970. Specizam kao definiciju, potom su koristili i ostali ljudi poput filozofa Petera Singera koji je 1975. Godine napisao knjigu ´Oslobođenje životinja´. Danas se termin specizam veoma uvažava, te postoji knjiga pod nazivom ´specizam - diskriminacija na osnovi vrste´ (autorice Joan Dunayer) koja se opširno bavi ovim terminom. Također, preporučam i dokumentarni poznati film EARTHLINGS koji govori o ovoj temi - link) Specizam, postaje ravnopravna definicija diskriminacije, kao što je to rasizam i seksizam.

Stakleni zidovi u klaonicama

´Da klaonice imaju staklene zidove, svi bi ljudi bili vegetarijanci.´ - Linda McCartney 

Tijekom posljednjih pedeset godina, velike su korporacije i metode tekuće vrpce pretvorile poljoprivredu u biznis. Taj proces je počeo kada su velika korporatistička poduzeća zadobila kontrolu nad malim farmerima, tako da danas postoji pedesetak velikih korporacija koje praktički kontroliraju cjelokupnu proizvodnju peradi u SAD-u, u Europi pa i diljem svijeta. Većina tih poduzeća nisu imala nikakve veze s poljoprivredom, no postala su uzgajivači ogromnih razmjera da bi postigli porezne ustupke i proširili svoje investicije. Korporacija Greyhound sada proizvodi purane, a pečena govedina može potjecati od osiguravajuće tvrtke John Hancock Mutural Life Insurance ili jedne od tuceta naftnih kompanija koje su investirale u ishranu stoke, gradeći hranilišta koja primaju i do 100 000 ili više grla.

Te korporacije ne brinu o osjećajima sklada između biljaka, životinja i prirode. Uzgajanje životinja je tržišna djelatnost, a prihvaćene metode smanjuju troškove i povećavaju proizvodnju. Dakle, uzgoj životinja danas predstavlja industrijski uzgoj. Prema životinjama se postupa kao prema strojevima koji pretvaraju jeftinu stočnu hranu u skupo meso, te će biti upotrjebljena svaka inovacija ako ona rezultira jeftinijim omjeru pretvaranja.

U nastavku sam odlučio postaviti neke od reprezentativnih slika standarda u kojima životinje žive u ovakvim postrojenjima. Cilj je prikazati metode po kojima životinje vode svoj bijedan život od rođenja pa do smrti. Naglašavam da nisu samo oni ljudi koji rade u takvim postrojenjima okrutni i zli, već o ovome zavise upravo stavovi i djela potrošača. Tamo gdje ima neugodnih stvari koje treba pisati, bilo bi nepošteno pokušavati ih opisati na neki neutralan način koji skriva njihovu stvarnu neugodnost. Uostalom, svi se mi zalažemo za istinu. 



U baterijskom uzgoju kokoši, ove životinje su nagurane u malene kaveze u kojima svoj kratak život, bez mogućnosti da ikada ugledaju danje svijetlo. (više o ovoj temi u post; link)



proizvodna, automatizirana linija prenosi žive piliće prema klanju u procesnom pogonu.



Za vrijeme trudnoće, krmače su sputane u kavezima koji im ne dozvoljavaju da se pokrenu naprijed ili u nazad. Kada se okote, i nakon što praščići prestanu sisati, kada više nisu od koristi, smjesta se zakolju.



Na automatiziranoj liniji prevoze se i krave. eutanazija nije ekonmična (kao ni u ostalim slučajevima), stoga ova životinje, nakon što m se prerežu vratovi, krvare i umiru dugotrajno i bolno.

Obično se kaže da bi mi svi bili vegetarijanci kada bismo trebali sami ubiti da dođemo do mesa. Zasigurno, veoma malo ljudi ikada posjeti klaonice, a filmovi o onome što se tamo događa nisu popularni na televiziji. Ljudi se mogu nadati da meso koje kupuju dolazi od životinje koja je uginula bez bola, no zapravo je malo onih koji žele znati više. Kao dodatak ovoj temi prilažem film ´Food inc´(link)

Mnogi su k tome uvjereni da bi nas ´životinje iznenada preplavile´ ukoliko bi se ukinula industrijska proizvodnja, što je potpuno krivo. Životinje se množe prisilnim metodama, te četverostruko brže nego što bi to činile u prirodi. Stoga, bez prisilnog razmnažanja, veliki broj životinja u industriji bi se s vremenom ustabilizirao.


Vlasništvo

Pravno gledano, ova bića nemaju prava jer ih zakon, osmišljen od nas, ljudi, smatra vlasništvom. U zapadnjačkom društvu, jelen u šumi, grgeč ili školjka, javno su vlasništvo, krava koju se komercijalno izrabljuje radi mlijeka osobno je vlasništvo. Isto vrijedi za mačku ili psa koji žive s obitelji. Zakonski propisi o okrutnosti pojavljuju se pod naslovom´Zločini protiv vlasništva´i´Uništenje i nagrđivanje vlasništva´. Ubojstvo životinje u nečijem dvorištu povlači tužbu za krađu, ne za ubojstvo. Kako kaže Gary Francione, pravni stručnjak i teoretičar prava životinja; ´umjesto da zakon štiti životinje, zakon štiti vlasničke interese u životinjama.´

Evo jednog primjera autorice joan Dunyer; ´buldogica je bila kod veterinara na prisilnom usjemenjivanju. Počeli su joj problemi s disanjem i unatoč tome, veterinar ju je položio na leđa radi umjetne oplodnje. Buldogica se počela opirati, i kada ju je vlasnica pokušala obuzdati, ova ju je ugrizla. Kada je vlasnica otišla u bolnicu, u međuvremenu je prisilno osjemenjivanje nastavljeno, no zbog komplikacije s disanjem, buldogica je umrla. Veterinarske novine su izvijestile; vlasnica buldogice mogla bi tužiti veterinara zbog ozljede (ugriza) i gubitka vlasništva (buldogice). No iz pravilne perspektive, i veterinar i vlasnica buldogice bi trebali biti optuženi zbog krivičnog djela, spolnog nasrtaja i ubojstva.´

Poricanje individualnosti

Jedna od vodećih predrasuda, koja odobrava upravo ovaj status životinjama, jest poricanje njihove individualnosti. Ljudi vide životinju kao´nešto´, umjesto kao nekoga. Upravo nešto, znači nesvjesno, što ne posjeduje bilo kave osjećaje. No koliko nas se uistinu upustilo u istraživanje toga da li ove tvrdnje imaju čvrstu podlogu? I da li je to nešto što je uopće i suviše kompleksno za pobijanje?  Propustiti vidjeti individue kao individue je propust koji nikada nije bio rijetkost i među ljudima. Bijeli rasisti vide pojedinačnog crnca kao utjelovljenje rase, nacionalisti u pripadniku druge nacionalnosti vide utjelovljenje suprotne nacije, homofobi u osobama istospolnog seksualnog identiteta vide utjelovljenje svih perverzarija na svijetu, seksisti vide pojedinačnu ženu kao žensko. Na isti način, ljudi gledaju na životinje generički, kao da su svi isti.

´O životinjama je neispravno misliti kao o individuama´-rekao je lovac. U stvarnosti ne postoji generički hrčak, mrav, raža ili ždral, kao što ne postoji niti generički čovjek. Koliko god bili razmnažani unutar određenog kruga roditelja radi genetske ujednačenosti, životinje se rađaju jedinstvenim fizičkim i mentalnim karakteristikama. Jedinstvena životna iskustva ih nadalje oblikuju kao individue. Klonirane životinje nisu manje individualne od ljudskih jednojajčanih blizanaca koji se također razvijaju iz jednog pojedinog embrija. I fizički i mentalno, sva su bića jedinstvena. Suprotno gledištu da su životinje samo izrabljivi soj. Tako se u proizvodnji hrane, govori za životinje kao o zamjenjivima; zamjenski nerasti, zamjenske krave, zamjenske kokoši. Jednog po jednog, milijardu za milijardom, životinje se ubijaju bez grižnje savjesti, sve dok postoje pripadnici njihove vrste koji se mogu nabaviti kao zamjena za daljnje ubijanje.

Osjet za bol i patnju

Društvo također i održava stav da životinje imaju manju sposobnost za patnju od ljudi, te time i manju zakonsku potrebu za zakonskom zaštitom. Zlostavljači pri tome, uopće ne uzimaju u obzir životinjsku bol. U niti jednom obliku obrazovanja, ne postoji edukacija o fizionomiji životinja i njihovom pragu boli. Vivisektori rijetko daju svojim životinjama sredstvo protiv boli, čak i prilikom velikih operacija. Ljudi smatraju da je biti nastreljen u prsa strahovito bolno, no prema lovčevu mišljenju, pogoditi jelena  u pluća, ne uzrokuje ništa više boli od pčelinjeg uboda. Ovakvo ograničavajuće mišljenje uzrok je isključivo interesa radi kojega se istina mora likvidirati. Opće ne znanje, opravdava ovakva zlostavljanja i izrabljivanje.





Govedo ima toliko osjetljivu kožu da osjeti muhu koja joj sleti, no udžbenik mesne industrije tvrdi da goveda žigosana užarenim željezom ,osjete tek malu nelagodu. Isto tako su nekada bijeli rasisti tvrdili da ljudi druge boje kože slabije osjećaju ozljedu od bijelaca. Dapače, čak udžbenici mesne industrije tvrde da goveda žigosana užarenim željezom osjete –malu nelagodu- (pitam se čemu toliko poskakivanje, urlici, trzanje i plač u životinja koje se žigošu).

Zbog neznanja ili samoživog negiranja, ribiči obično govore isto za ribe. Isto čine i mnogi vegetarijanci, uvjereni da riba´nije meso´degradirajući ju na osnovi pretpostavke da ne osjeća bol (zbog ne proizvođenja zvukova pri klanju – što ne može jer nema glasnice). No suprotno takvim stavovima, istina jest suprotna; živčani završetci na ribljoj koži (koja je krajnje krhka) reagiraju na škodljiv pritisak niže od razine od onih na ljudskoj koži. Živčani završetci riba imaju prag osjetljivosti usporediv s onima u ljudske rožnice; kad se ribu drži u ruci, ona se može osjećati onako kao što biste se vi osjećali kad bi netko pritiskao vašu rožnicu.

Tvar P, kemijski povezana s boli u ljudi, pronađena je aktivna u gotovo svim životinjskim vrstama. Osnovni princip po kojemu su građena naša tijela, naši receptori za bol i živčani sustav se ne razlikuje od onoga u životinjama. Dezinformacija, satkana u pore obrazovanja, i profitni interes, razlog je stavovima koji to negiraju.

Superiornost i inteligencija

Mišljenje da su ljudi iznad svih živih bića na zemlji, zahvaljujući svojoj superiornoj inteligenciji je također predrasuda. Postoje druge vrste koje su obdarene svojstvima kojima mi ne raspolažemo, i stoga ih treba poštivati.


Mozak i njegova veličina – je nešto što ljudi uzimaju za primjer svoje superiornosti, no, u prosjeku je mozak neandertalaca bio još veći. Slonovi i kitovi imaju veće i teže mozgove od naših, s više živčanih stanica. dakle, veličina mozga ne uvjetuje superiornost. Kao što neuroanatomi bilježe, pretektum (uključen u vizualno motoričko ponašanje) je ´diferenciraniji´ i´razrađeniji´kod ptica, reptila i riba nego kod ljudi. Mnoge ribe proizvode električna polja kojima prepoznaju objekte i signale; njihov je mali mozak ´daleko složeniji´ od našega. Brojne životinje imaju moždanu strukturu koja ljudima nedostaje. Dakle, kompleksnost mozga također nije dokaz superiornosti. Nervni sistem, s kojim je povezan vid, kod ljudi je mnogo kržljaviji nego kod primjerice muha čiji je spektar mnogo širi. Nadalje, u pogledu sluha i njuha, većina životinja je mnogo naprednija. Sukladno tome, za životinje se smatra da imaju sposobnost osjetiti energije i vibracije koje su nedostupne ljudima. Tako se objašnjava životinjska´vidovitost´u pogledu nadolazećeg nevremena, te lajanje pasa u˝prazninu˝; dok se vjerojatno radi o nećemu, nezamjetnom ljudskom oku. Dakle, niti nervni sistem nije uvjet superiornosti.

Uvjete mjerenja inteligencije su postavili ljudi, no što bi se dogodilo kada bi mjerilo inteligencije bilo sposobnost preživljavanja, rasuđivanja i strateški aspekti funkcioniranja u prostoru, umjesto tehnološki razvoj? Evo jednog primjera;

´Kada kolonije pčela trebaju novo mjesto za košnicu, nastupaju izviđačice (sestre) koje potom traže špilju pogodne lokacije, suhoće i veličine. One procjenjuju potencijalna mjesta i svojim plesom komuniciraju i prenose informaciju o mjestu koje najviše preporučuju. Izviđačica može promicati jedno mjesto nekoliko dana, no konstanto provjerava svoj izbor, također ispituje i mjesta koja druge predlažu. Ako se sestrin pronalazak prikaže poželjnijim, ona počinje plesati u njezinu korist. Ona je  sposobna imati mišljenje i izbor, i promijeniti ga, u konačnici članovi kolonije postižu konsenzus.´,´Istraživači sa Sveučilišta u Princetnu pokazali su zatočenim pčelama hranu postavljenu na čamac usred jezera. Kada su pčele puštene da se vrate u svoju košnicu, prenijele su informaciju o novom mjestu hrane. No, nisu se uputile prema hrani. Kada su istraživači hranu premjestili na obalu jezera, izviđačice su odletjele nazad u košnicu i obavijestile ostale pčele o novoj lokaciji hrane i zatim su zajedno prešli preko jezera na obalu. Pčele imaju mentalnu kartu svog zavičaja. Vodeni lokalitet, u sred jezera im nije imao smisla. One procjenjuju informaciju, kojoj onda vjeruju ili ne vjeruju, ovisno o njezinoj vjerodostojnosti.´



Ovo je samo jedno od niza istraživanja koja dokazuju da se pčelama mora pridonositi sposobnost rasuđivanja, a tu su još i ostali primjeri drugih životinjskih vrsti koje ne mogu navoditi zbog manjka prostora. Za dodatne primjere i informacije se poslužite preporukama na kraju posta (npr; link). Pčele, koje ljudi smatraju ´samo marljivim kukcima od kojih´dobivao´med´, su bića koja zaslužuju iznimno poštovanje zbog svoje složenosti (kao i druga bića). Umjesto toga, ljudi ih izrabljuju i varaju zbog meda. U komercijalnom pčelarstvu pčele se nalaze u umjetnim košnicama, a pčelari, kako bi dobili med,  podvaljuju im šećer kao hranu i varaju ih, istovremeno im oduzimajući med. Na temelju ovakvih smicalica počiva opći ljudski odnos prema životinjskom svijetu pa i prirodi općenito. Upravo zato mnogi ljudi, uz odbacivanje namirnica životinjskog podrijetla, odbacuju i pčelinji med.

Čak i kada bi životinjama nedostajala sposobnost razmišljanja kao u ljudi, životinje ne bi trebale biti manje vrijedne. Uvjete za izjednačavanje postavlja čovjek, mjereći sistem po sebi. No po kojoj logici upravo ljudske karakteristike jesu mjerila za superiornost?  Kada bi se inteligencija i superiornost mjerila prema sposobnosti za preživljavanje i snalaženje u prostoru, ljudi bi nesumnjivo bili na skali ispod mnogo životinja, među kojima su štakori i žohari, izuzetno sposobne i hvale vrijedne životinje, koje u našem društvu uživaju status štetočine. Čak nam naša svijest i naš intelekt neće biti od koristi ako ga ne budemo upotrebljavali na potpuno ispravan način i po tome se nemamo pravo uzdizati na superiorni tron.

Kada bi se superiornost mjerila po drugim kvalitetama, po razumnosti, ljudi bi ovdje također bili na dnu skale. Premda sebe nazivamo´razumnom vrstom´, vrlo smo ne razumi; praznovjerni smo, samozavaravamo se, autodestruktivni smo, ostrašćeni smo kada su u pitanju beznačajnosti poput sportskih rezultata. Da li bi razumna i inteligentna bića bjesnila u neredima zbog ishoda nogometne utakmice? Pušila, prejedala se i opijala do smrti? Zagađivala vodu, tlo i zrak o kojima ovise? Vjerovali da su druge religije lažne, ali jedino njihova istinita? Bi li iskazivala poštovanje na temelju nečije boje kože, nacionalnosti, spola, seksualnog opredjeljenja, vrste? Bili inteligentna vrsta podupirala ratove, ubojstva, te stvarala oružja za masovna uništenja? Neki ljudi imaju niži kvocijent inteligencije od drugih. Treba li stoga dozvoliti onima pametnijima da ubijaju i izrabljuju one koji su niži? Dakle, sistem vrednovanja koje je postavio čovjek nema smisla i služi isključivo za čovjekovu korist. Ista stvar je i s hranidbenim lancem. koji je osmišljen tako da čovjek neupitno bude na samom vrhu, uzimajući u obzir ovaj niz navedenih predrasuda.

Revolucijski prag, kojega je čovjek dosegao, te ona´pozitivna´strana inteligencije koja nas je učinila kreativnima (što ne odbacuje mogućnost da kreacija ne postoji i u životinjskom svijetu), je nešto što trebamo iskoristiti, ne za dominaciju i svoju korist, već za brigu o´slabijima´od sebe. Smatram da je to pravi način suživota čovjeka i ostalih životinjskih vrsti.

Što nam je činiti?

Navika, to je konačna prepreka s kojom se suočava oslobođenje životinja. Jer se u pitanje moraju dovesti i promijeniti ne samo prehrambene navike nego i misaone te jezične. Misaone navike nas navode da ignoriramo opise okrutnosti prema životinjama kao emocionalne, kao nešto što je samo za ´ljubitelje životinja´ i aktiviste (kako sam i naveo). Ili, ako to čak i učinimo, onda taj problem smatramo toliko trivijalnim u usporedbi s problemima koji se tiču ljudskih bića. No, kako je moguće znati da je problem trivijalan ako mu nismo posvetili neko vrijeme kako bi ispitali njegove razmjere?  Stoga se nadam da, ukoliko zaista istražite ove teme, vjerojatno više nikada nećete pomisliti da su jedni problemi koji zaslužuju da im se posveti vrijeme i energija samo oni koji se tiču ljudi.




Primjerice, ukoliko počnemo proučavati utjecaj konzumacije mesa na svjetsko siromaštvo doći ćemo do zapanjujućih spoznaja. Mesna i mliječna industrija uzrokuju uništavanje okoliša kroz stvari kao što su krčenje šuma, erozija tla, onečišćenje vode i proizvodnja stakleničkih plinova. Proizvodnja mesa iskorištava izvore koji bi trebali biti za ljudska bića, u zemljama u razvoju pojavljuje se novi problem -  tamo se tlo povećano iskorištava za proizvodnju stočne hrane zbog izvoza u bogate zemlje svijeta umjesto da se koristi za sadnju hrane za tamošnje stanovništvo.

Što konačno možemo činiti u pogledu ovih stvari?  Prvenstveno, trebali bi biti otvoreni prema promjenama, te postepeno mijenjati cjelokupan način života prema poštovanju drugih životinjskih vrsti. Ove informacije treba dijeliti drugima, govoriti o tome i odgajati svoju djecu tako da brinu o dobrobiti svih živih bića sposobnih da osjećaju. Podržite i javne proteste u ime životinja uvijek kada to imate priliku. Briga i skrb za životinje, uključuje mnogo više od milovanja mačke ili svog omiljenog kućnog ljubimca.


Jedan segment, vjerovatno i najutjecajniji, jest i preuzimanje odgovornosti za svoje vlastite živote i živote drugih vrsti, odbacivanjem mesa i nasilja. Nije moguće uzgajati životinje u velikom obimu hrane  a da se ne nanosi patnja. Čak i ako se ne koriste intenzivne metode, tradicionalan, organski uzgoj uključuje kastraciju, odvajanje majke od djeteta, razbijanje društvenih grupa, žigosanje, prijevoz do klaonice i na kraju, klanje koje je neizbježno. Nemoguće je zamisliti uzgajanje životinja bez ovih oblika patnje. tradicionalno klanje (link - video)

Bojkot  mesa, pa i ostalih nepotrebnih produkata poput odjevnih predmeta od životinjske kože, kozmetike testirane na životinjama, itd. je put kojemu se mnogi ljudi okreću, neki iz moralnih principa(ne podržavanja nasilja i ubojstva), neki iz političkih principa (ne podržavanja korporacija i industrije), neki zbog zdravlja(preferiranje zdrave prehrane), neki zbog ekologije(ne podržavanje industrije mesa, koja je jedna od zagađivača okoliša), neki zbog svega navedenog. Čak i ukoliko se ne slažete s dijelovima mog posta (primjerice; o svjesnosti, pravima, moralu), postoje drugi dijelovi koji vam daju razlog za bojkot (bojkot korporacija i profitnih struktura, i obratno). Za većinu vegetarijanaca/vegana taj je bojkot trajan budući da kada su jednom prekinuli naviku jedenja mesa oni više ne odobravaju klanje krave ili bilo koje druge životinje kako bi se zadovoljio apetit. Ponuđene alternative se čak niti ne ograničavaju na zamjenske veganske namirnice u shopping centrima, već na široki asortiman povrća i mnoge druge načine prehrane poput raw fooda (link).

Sam prestanak ubijanja i učestvovanja u lancu klanja je i veliki duhovan napredak. S obzirom da je duhovnost, između ostalog, i odsustvo bolne emocije, nasilja, te težnja ka uzvišenijoj svijesti i znanju, odbacivanje ovog aspekta nasilja je jedan od pravih puteva.

Smatram da nije dovoljno baviti se i pričati isključivo o masonima, iluminatima, višim dimenzijama, itd., jer postoje toliki problemi s kojima se možemo suočiti paralelno´u svom dvorištu´, te na njih djelovati direktno, mjenjajući svoje navike. Ovo su stvari koji se tiču stvari u nama, koje je možemo rješavati, kako bi ostvarili željene ciljeve; svijet mira, ne nasilja i ne diskriminacije. S životinjama trebamo postupati kao prema nezavisnim, osjetilnim bićima, kakva ona i jesu, a ne kao prema sredstvima za ostvarivanje ljudskih ciljeva. Njima pripada sloboda i priroda, te život bez ljudske intervencije.

˝Sve dok ljudi budu ubijali životinje, ubijat će i jedni druge. Uistinu, onaj tko sije sjeme smrti i boli ne može prožeti sreću i ljubav˝- Pitagora - (580. do 500. pr.n.e., grčki filozof i matematičar)

"Mislim da duhovni napredak u jednoj određenoj točki od nas zahtijeva da prestanemo ubijati živa bića radi zadovoljenja tjelesnih potreba. Veličina i moralni napredak nekog naroda moći će se mjeriti po tome kako postupa sa životinjama..." - Mahatma Gandhi (1869.-1948., indijski političar)

"Doći će vrijeme kada će ljudi na ubijanje životinja gledati jednako kao i na ubijanje ljudi." - Leonardo Da Vinci (1452.-1519., talijanski umjetnik i znanstvenik)

˝Ništa neće toliko pomoći ljudskom zdravlju niti povećati izglede za opstanak života na Zemlji kao prijelaz na vegetarijansku prehranu. Naš zadatak mora biti da se oslobodimo... širenjem kruga samilosti na sva živa bića i svu prirodu i njenu ljepotu.˝ - Albert Einstein (1879.-1955., njem-američki fizičar)

˝Kada čovjek slobodno i pošteno traži moralni put, prvo od čega se mora okrenuti je meso...Vegetarijanstvo je kriterij po kojem možemo prepoznati da li je čovjekovo stremljenje prema moralnoj savršenosti iskreno i ozbiljno.˝ - Tolstoj (1828.-1910., ruski pisac)

˝Sada vas mogu mirno promatrati, više vas ne jedem.˝ - Franz Kafka (1883.-1924., austr-češki pisac)










Zbog ograničenog prostora za ovu opširnu temu, posjetite ostale linkove ukoliko vas zanimaju dodatne informacije i odgovori na pitanja o pravima životinja, alternativnim načinima ishrane, i još mnogo stvari;


U nastavku se nalaze linkovi na veoma korisnu literaturu i fimove koje svakako, svakome proporučujem.

Hvala na posjeti!

Vaš duh.

Ukoliko želite primati ´mail obavjest´ svaki puta kada objavim novi post, kontaktirajte me na mail; duh_vremena@yahoo.com.

duh-vremena @ 01:32 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
znanje je moć

Arhiva
« » srp 2014
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
OPIS BLOGA

  • Tekstovi na ovom bogu obrađuju teme o društvu, ljudskim pravima, politici, alternativnim društvenim uređenjima, religiji, aktivizmu, metafizici, duhovnosti i zdravlju kako bi iste bile čitko prezentirane svim ljudima koji imaju interes doznati nešto novo i koji teže ka tome da učine neku promjenu u društvu. Prioritet jest i da ljudi i pišu o svojim stajalištima i pogledima na moja razmišljanja kako bi ih razmjenjivali i učili jedno od drugih. (SVE OBJAVLJENO SLOBODNO JE ZA KOPIRANJE, DIJELJENJE I PRIKAZIVANJE U BILO KOJE SVRHE-osim postova koji su sastavljeni uz pomoć tekstova drugih izvora i drugih kolumnista, što je naznačeno u dodatcima takvih postova)
ZAŠTO DUH VREMENA?

  • Ime Duh Vremena označava općenito prevladavajuća intelektualna uvjerenja, ideje, mišljenja i poglede na život tijekom određene epohe koje određuju sociološku, kulturološku i vjersku klimu, te načela ponašanja i etiku određenog vremenskog razdoblja. Ovo nije Zeitgeist fan site, iako je taj film potaknuo mnoge na razmišljanje, pa tako i mene. No, Zeitgeist pokret je mnogo toga izostavio i na ovoj stranici želim ukazati na to da je potrebno ići dalje od početnog shvaćanja stvarnosti, kao što to prezentira film, te da je potrebno istraživati informacije i biti otvoren za nove spoznaje i alternativne načine života.
kontakt
  • duh_vremena (et) yahoo (.) com
    Ukoliko netko želi kontaktirati, ili ako želi primati´mail obavjest´o tome kad se objavi novi post.
Posjetite stranice:
posjetite portal;
Brojač posjeta
384492
Index.hr
Nema zapisa.